Zoe je uvek bila buntovnica i nije priznavala autoritet. Oduvek ju je mučila nepravda, naročito ona klasna. Oduvek je bila borac za prava dece a danas je na strani ljudi koji imaju manje moći. Iako se devojkama kroz njihove tradicionalne uloge šalju poruke da budu tihe i bezglasne, Zoe je uvek bila sve suprotno od toga; glasna i neposlušna, i to joj se i danas sviđa!
Zoe Gudović́ je iz Beograda, aktivistkinja već 20 godina, čudesna feministkinja, lezbejka i žena koja podiže glas protiv svakog nasilja, represije i diskriminacije. Svoj rad u feminističkom pokretu započela je pre 20 godina, kada je u okviru grupe “Žene nas delu” postala svesna ekonomske nejednakosti u kojem su živele žene, koliko su malo žene politički prisutne, koliko su po kulturnim i socijalnim pitanjima marginalizovane. Sve ove stvari bile su njena pokretačka snaga da neprestano podržava promene u društvenim modelima za bolji život žena. Njen lezbejski život joj je takođe dao jednu širu sliku o tome koliko su žene shvaćene i prihvaćene, kako mediji i sistem diktiraju izgled, ponašanje i prihvatanje žena, posebno kada one još uvek treba da budu mašine za reprodukciju.
Zoe dolazi iz oblasti pozorišta u oblast feministkinja, kada je pre 20 godina shvatila da se čak i u feminističkim krugovima teorijski govori o telu i bezbednosti, a sama praksa je bila nedovoljna. To je ujedno i razlog zašto je posvetila poslednjih 20 godina afirmaciji feminističke umetnosti, vezi između umetnika i aktivistkinja i vidljivosti feminističke borbe u širim umetničkim krugovima.
Njena porodica nije lako prihvatila njenu buntovnost. Seća se izbegavanja i optužbi da su ona i njena sestra izdajnice zato sto su bile u kontaktu sa ženama iz cele bivše Jugoslavije.
„Moja porodica je imala problema da prihvati činjenicu da se moja starija sestra Milica i ja ne držimo nacionalističkog i militantnog diskursa i često su nas ignorisali, jer su mislili da smo izdajnici, jer smo u stalnom kontaktu sa ljudima iz cele bivše Jugoslavije, s vremenom, i ove reakcije su se takođe promenile”. Iako se situacija za žene danas promenila u Srbiji i šire, Zoe ne može biti srećna, jer kao što ona kaže, stvarnost je i dalje krhka i nema jednakosti dok žene žive u strahu i velikom nasilju!
“Nažalost, realnost nam svakodnevno šalje poruke zašto žene treba da budu u patrijarhalnom sistemu koji nas kontroliše, u kojem je jasna dominacija i moć muškaraca. Realnost se najviše ogleda u statistici o nasilju nad ženama, ubistva (femicid) žene, ponovan lov na zabranu abortusa, crkvu koja se meša u osnovna prava žena, iako je Srbija sekularna država. Žene su prve na udaru kada su mere štednje u pitanju, a prve su one koje se otpuštaju s posla, one se razrešuju, one pate od seksualnog zlostavljanja, seksualnog uznemiravanja i nasilja.
Ono što boli Zoe je takođe nasilje nad ženama. Ona smatra da je strašno da su žene preuzele uloge za rešavanje takvih problema kao što su nasilje nad ženama, jer po njoj muškarci vrše to nasilje, rat, ubistva i silovanja. Ne postoji nijedan razlog da žene emancipuju muškarce, oni bi trebali sami da preuzmu uloge, da shvate da se privilegija vlasti mora razgraditi i da se samo-organizuju kako bi bili svesni drugih, onih kojima stalno izazivaju zlo.
Zoe je takođe dobitnica nagrade “Jelena Šantić́” u kategoriji pojedinaca za njihovu kontinuiranu aktivnost koja promoviše mirovni aktivizam, toleranciju, i ne nasilje. Ona je pokrenula lezbejski marš u 2015., koji je okupio različite žene i po prvi put su Beogradom marširale po samim njegovim ulicama bez incidenata, a pokrenula je i ženski bubnjarski klub za 8. mart! Isto tako, Zoe je suosnivač Feminističkog pozorišta, a od 1999. godine aktivno radi na tome da učini vidljivom feminističku performativnu umetnost. Već 16 godina ona održava pozorišne radionice u više od 20 gradova u Srbiji, Ljubljani, Sarajevu, Skoplju, Barseloni, Berlinu, Budimpešti, Beču itd.; i stvorila je vezu između ženskih umetnika i aktivistkinja pod nazivom “Ženski pokret / Žensko pozorište- Žensko telo”.
Zoe se sada sprema za veliki festival koji se održati u februaru 2018 godine, na Festivalu Magdalene Munich, gde će se festival otvoriti sa njenom performativnom instalacijom,
Disocijacija”http://www.magdalenamuenchen.de/zoegudovichttp://www.magdalenamuenchen.
U isto vreme radi u rekonstrukciji „Ženski fond“, kao osoba odgovorna za odnose sa javnošću i na razvoju lokalne filantropije, pokušava da poveća svest ljudi o važnosti novca, odgovornosti prema novcu i njegovoj raspodeli radi jednog ravnopravnijeg odnosa u društvu.
Neke od aktivnosti koje sprovodi su u „Rekonstrukcija Ženski fond“.
Sestre to rade najbolje; http://www.rwfund.org/eng/join-in/sisters-are-doing-it-best/ Ova organizacija pokušava da podrži jednu osobu, porodicu ili jednu određenu situaciju, u kojoj se jedna osoba ili kolektiv nalazi, prikupljamo novac, ali se i povezujemo sa nekoliko kafana, umetnika/ica koje podržavaju naše aktivnosti. Radost ludost: http://www.rwfund.org/category/radost_ludost
Fond stvara javne prostore za razmenu, druženje, aktivnosti, solidarnosti, umrežavanje, ali i radost i ludost. U trenutku kad imaju malo prostora za radovanje u državi- one odlučuju da luduju!
Mi inspirišemo i mi motivišemo:
U okviru feminističke filantropije, koju sprovodi „Rekonstrukcija Ženski fond“, mnoge žene sa različitim zanimanjima iskazuju/ izražavaju svoja mišljenja u vezi ove teme. Fond pokušava da promoviše žene i njihove životne i stvaralačke pokušaje i njihova mišljenja kada je reč o donacijama, solidarnosti i vidljivosti.