Zoe je uvek bila buntovnica i nije priznavala autoritet. Oduvek ju je mučila nepravda, naročito ona klasna. Oduvek je bila borac za prava dece a danas je na strani ljudi koji imaju manje moći. Iako se devojkama kroz njihove tradicionalne uloge šalju poruke da budu tihe i bezglasne, Zoe je uvek bila sve suprotno od toga; glasna i neposlušna, i to joj se i danas sviđa!

Zoe Gudović́ je iz Beograda, aktivistkinja već 20 godina, čudesna feministkinja, lezbejka i žena koja podiže glas protiv svakog nasilja, represije i diskriminacije. Svoj rad u feminističkom pokretu započela je pre 20 godina, kada je u okviru grupe “Žene nas delu” postala svesna ekonomske nejednakosti u kojem su živele žene, koliko su malo žene politički prisutne, koliko su po kulturnim i socijalnim pitanjima marginalizovane. Sve ove stvari bile su njena pokretačka snaga da neprestano podržava promene u društvenim modelima za bolji život žena. Njen lezbejski život joj je takođe dao jednu širu sliku o tome koliko su žene shvaćene i prihvaćene, kako mediji i sistem diktiraju izgled, ponašanje i prihvatanje žena, posebno kada one još uvek treba da budu mašine za reprodukciju.

Zoe dolazi iz oblasti pozorišta u oblast feministkinja, kada je pre 20 godina shvatila da se čak i u feminističkim krugovima teorijski govori o telu i bezbednosti, a sama praksa je bila nedovoljna. To je ujedno i razlog zašto je posvetila poslednjih 20 godina afirmaciji feminističke umetnosti, vezi između umetnika i aktivistkinja i vidljivosti feminističke borbe u širim umetničkim krugovima.

Njena porodica nije lako prihvatila njenu buntovnost. Seća se izbegavanja i optužbi da su ona i njena sestra izdajnice zato sto su bile u kontaktu sa ženama iz cele bivše Jugoslavije.

„Moja porodica je imala problema da prihvati činjenicu da se moja starija sestra Milica i ja ne držimo nacionalističkog i militantnog diskursa i često su nas ignorisali, jer su mislili da smo izdajnici, jer smo u stalnom kontaktu sa ljudima iz cele bivše Jugoslavije, s vremenom, i ove reakcije su se takođe promenile”. Iako se situacija za žene danas promenila u Srbiji i šire, Zoe ne može biti srećna, jer kao što ona kaže, stvarnost je i dalje krhka i nema jednakosti dok žene žive u strahu i velikom nasilju!

“Nažalost, realnost nam svakodnevno šalje poruke zašto žene treba da budu u patrijarhalnom sistemu koji nas kontroliše, u kojem je jasna dominacija i moć muškaraca. Realnost se najviše ogleda u statistici o nasilju nad ženama, ubistva (femicid) žene, ponovan lov na zabranu abortusa, crkvu koja se meša u osnovna prava žena, iako je Srbija sekularna država. Žene su prve na udaru kada su mere štednje u pitanju, a prve su one koje se otpuštaju s posla, one se razrešuju, one pate od seksualnog zlostavljanja, seksualnog uznemiravanja i nasilja.

Ono što boli Zoe je takođe nasilje nad ženama. Ona smatra da je strašno da su žene preuzele uloge za rešavanje takvih problema kao što su nasilje nad ženama, jer po njoj muškarci vrše to nasilje, rat, ubistva i silovanja. Ne postoji nijedan razlog da žene emancipuju muškarce, oni bi trebali sami da preuzmu uloge, da shvate da se privilegija vlasti mora razgraditi i da se samo-organizuju kako bi bili svesni drugih, onih kojima stalno izazivaju zlo.

Zoe je takođe dobitnica nagrade “Jelena Šantić́” u kategoriji pojedinaca za njihovu kontinuiranu aktivnost koja promoviše mirovni aktivizam, toleranciju, i ne nasilje. Ona je pokrenula lezbejski marš u 2015., koji je okupio različite žene i po prvi put su Beogradom marširale po samim njegovim ulicama bez incidenata, a pokrenula je i ženski bubnjarski klub za 8. mart! Isto tako, Zoe je suosnivač Feminističkog pozorišta, a od 1999. godine aktivno radi na tome da učini vidljivom feminističku performativnu umetnost. Već 16 godina ona održava pozorišne radionice u više od 20 gradova u Srbiji, Ljubljani, Sarajevu, Skoplju, Barseloni, Berlinu, Budimpešti, Beču itd.; i stvorila je vezu između ženskih umetnika i aktivistkinja pod nazivom “Ženski pokret / Žensko pozorište- Žensko telo”.

Zoe se sada sprema za veliki festival koji se održati u februaru 2018 godine, na Festivalu Magdalene Munich, gde će se festival otvoriti sa njenom performativnom instalacijom,

Disocijacija”http://www.magdalenamuenchen.de/zoegudovichttp://www.magdalenamuenchen.

U isto vreme radi u rekonstrukciji „Ženski fond“, kao osoba odgovorna za odnose sa javnošću i na razvoju lokalne filantropije, pokušava da poveća svest ljudi  o važnosti novca, odgovornosti prema novcu i njegovoj raspodeli radi jednog ravnopravnijeg odnosa u društvu.

Neke od aktivnosti koje sprovodi su u „Rekonstrukcija Ženski fond“.

Sestre to rade najbolje; http://www.rwfund.org/eng/join-in/sisters-are-doing-it-best/ Ova organizacija pokušava da podrži jednu osobu, porodicu ili jednu određenu situaciju, u kojoj se jedna osoba ili kolektiv nalazi, prikupljamo novac, ali se i povezujemo sa nekoliko kafana, umetnika/ica koje podržavaju naše aktivnosti. Radost ludost: http://www.rwfund.org/category/radost_ludost  

Fond stvara javne prostore za razmenu, druženje, aktivnosti, solidarnosti, umrežavanje, ali i radost i ludost. U trenutku kad imaju malo prostora za radovanje u državi- one odlučuju da luduju!

Mi inspirišemo i mi motivišemo:

U okviru feminističke filantropije, koju sprovodi „Rekonstrukcija Ženski fond“, mnoge žene sa različitim zanimanjima iskazuju/ izražavaju svoja mišljenja u vezi ove teme. Fond pokušava da promoviše žene i njihove životne i stvaralačke pokušaje i njihova mišljenja kada je reč o donacijama, solidarnosti i vidljivosti.

Aktivista

Zoe Gudović një rebele e lindur që refuzonte të nënshtrohej, gjithmonë e gatshme për t’i sfiduar autoritetet. Padrejtësitë qenë caku i saj, sidomos ato klasore, të cilat e motivonin për të vazhduar rrugën e saj. Njëherë ishte aktiviste për të drejtat e fëmijëve, kurse sot, ajo është zëri i grave.

Njihuni me Zoe, e zëshme dhe e pabindur:

Zoe Gudović është nga Beogradi dhe ka 20 vite që vepron si aktiviste feministe/lesbike.

Puna e saj si aktiviste nisi në lëvizjen feministe, kur ajo brenda grupit “Źene na delu” u bë e vetëdijshme për pabarazinë ekonomike në të cilën jetonin gratë, sidomos në aspektin politik, përkundrejt atij kulturor dhe social. Të gjitha këto fenomene ekzistuese ishin forca e saj lëvizëse për të përkrahur vazhdimisht ndryshimet në modelet shoqërore për një jetë më të mirë të grave. Orientimi i saj seksual, si lesbike i mundësoi një pamje më të gjerë se si gratë kuptohen dhe pranohen, se si mediat dhe sistemi diktojnë pamjen, sjelljen dhe pranimin e grave, veçanërisht kur ato shihen vetëm si makina riprodhuese.

Zoe edhe pse vjen nga bota e teatrit, ajo arriti ta kuptojë se në qarqet feministe në mënyrë teorike flitet rreth trupit dhe sigurisë, kurse praktika është e pamjaftueshme për ta mbështetur teorinë. Kjo është edhe arsyeja se pse ajo ia dedikoi 20 vite afirmimit të artit feminist, lidhjes mes artisteve dhe aktivisteve.

Rebelimi i Zoe-it nuk ishte lehtë i pranueshëm për familjen e saj. Ajo kujton injorimin dhe akuzat, se si ajo dhe motra quheshin tradhtare pasi mbanin kontakte me gratë nga e gjithë ish-Jugosllavia.

Familja ime kishte vështirësi të pranonte faktin se motra ime më e madhe Milica dhe unë nuk i përmbaheshim diskursit nacionalist, militarist dhe shpesh na kanë injoruar, sepse na mendonin si tradhtare për shkak se ishim në kontakt të vazhdueshëm me gratë nga e gjithë ish-Jugosllavia, me kalimin e kohës edhe këto reagime ndryshuan”, theksoi Zoe.

Edhe pse situata për gratë sot ka ndryshuar në Serbi dhe rajon, Zoe nuk mund të jetë e lumtur sepse realiteti, siç thotë ajo është akoma i trishtë dhe nuk ka barazi për aq kohë sa gratë jetojnë në frikë dhe dhunë.

“Fatkeqësisht, realiteti dërgon mesazhe çdo ditë se gratë bashkëjetojnë me sistemin patriarkal, i cili na kontrollon dhe ku vërehet qartë dominimi dhe forca e burrave. Realiteti më së shumti pasqyrohet në statistikat mbi dhunën ndaj grave, vrasjet (femicidi) e grave, gjuetisë së përsëritur për ndalimin e abortit, një kishë që përzihet në të drejtat elementare të grave edhe pse Serbia njihet si shtet laik. Gratë janë të parat që goditen në diskutime me masat kursyese dhe të parat që largohen nga puna, shkarkohen, vuajnë nga abuzimi seksual, ngacmimet seksuale dhe dhuna fizike.

Ajo që e lëndon më së shumti Zoe-n është dhuna ndaj grave.

“Nuk ka pse gratë të emancipojnë burrat, ata duhet të marrin vetë rolet, të kuptojnë se privilegji i pushtetit duhet të dekonstruohet dhe të vetorganizohen për të qenë të vetëdijshme për të tjerët, të cilëve vazhdimisht ua shkaktojnë të keqen”, potencoi ajo.

Zoe është gjithashtu fituese e çmimit “Jelena Šantić” në kategorinë e individëve për veprimin e tyre të vazhdueshëm që promovojnë aktivizmin paqësor, tolerancën dhe jo dhunën.

Ajo ka iniciuar marshin e lezbikeve në mars të 2015 duke mbledhur qindra gra dhe për herë të parë duke marshuar rrugëve të Beogradit pa asnjë incident, si dhe ka iniciuar klubin e grave bateriste për 8 Mars! Po ashtu, Zoe është bashkë-themeluese e Teatrit Feminist, dhe që nga viti 1999 punon në mënyrë aktive për ta bërë të dukshëm artin performues feminist. Tash e 16 vite ajo ka mbajtur punëtori teatrore në më shumë se 20 qytete në Serbi, Lubjanë, Sarajevë, Shkup, Barcelonë, Berlin, Budapest, Vjenë etj; si dhe ka krijuar lidhje në mes të grave artiste dhe aktiviste nën titullin “Lëvizja e Grave- Teatri i Grave – Trupi i Grave”.

Në të njëjtën kohë punon në fondacionin feminist “Rekonstrukcija Ženski”, si një person përgjegjës për marrëdhëniet me publikun dhe në zhvillimin e filantropisë lokale, që përpiqet ta rris vetëdijen e njerëzve për rëndësinë e parave, përgjegjësinë dhe shpërndarjen e tyre për hir të një raporti më të barabartë në shoqëri

Disa nga aktivitet e implementuara nga fondacioni feminist “Rekonstrukcija Ženski” janë:

Motrat e bëjnë atë më së miri: http://www.rwfund.org/eng/join-in/sisters-are-doing-it-best/

Kjo organizatë përpiqet të mbështesë një person, familje ose një situatë të caktuar apo kolektiv të grumbullojnë të holla.

Gëzimi i shfrenimit: http://www.rwfund.org/category/radost_ludost/

Fondacioni krijon hapësira publike për shkëmbim, shoqërim, veprime solidariteti, rrjetëzim, por edhe për gëzim dhe shfrenim.

Na frymëzojnë dhe na motivojnë: http://www.rwfund.org/eng/category/news/interview/

Në kuadrin e filantropisë feministe që zhvillohet nga fondi “Rakonstrukcija Ženski”, ku shumë gra me profesione të ndryshme rrëfejnë apo shprehin mendimet e tyre rreth kësaj teme. Fondacioni përpiqet që t’i promovojë gratë dhe përpjekjet e tyre jetësore, krijuese dhe mendimet e tyre kur bëhet fjalë për donacione, solidaritet dhe dukshmëri.

Aktiviste

Zoe was always rebellious and did not accept to submit to any authority. She has always been tormented by injustice, especially that class injustice. She was once an activist for children rights, whereas today she is the voice of women.

Zoe Gudović is from Belgrade and has 20 years of working as an activist feminist/lesbian, seeking out against any violence, oppression and discrimination.

Although girls through traditional roles were always given the message to be quiet and behave, Zoe was always the opposite: loud and disobedient, which to this day she still likes to be so!

The beginnings of her work on the feminist movement she began 20 years ago when she was “aware of the economic inequality women lived in, within the “Zene na delu” group, about how much women are present politically, rather than culturally and social issues are marginalized. All these things were her driving force to continually support changes in social models for a better life of women. Her lesbian life also gave her a wider picture of how women are understood and accepted, how the media and the system dictate the appearance, behavior and acceptance of women, especially when they still need to be reproductive machines.

Zoe comes from the field of the feminist theater, which organized that the feminist circles 20 years ago, and which speaks theoretically about body and security, while the practice is inadequate. That is why she devoted her 20 years of affirmation of feminist art, the link between artists and activists, and the visibility of feminist warfare in wider artistic circles.

However, her rebellion was not too easy to be accepted by her family. She recalls the ignorance and accuses of her and her sister of betrayal because they had contacts with women from all over the former Yugoslavia. “My family had difficulty accepting the fact that my older sister Milica and I did not stick to nationalistic and militaristic discourse and often ignored us because they thought we were traitors because we are in constant contact with women from all over the former, Yugoslavia. However, over the time, these reactions have also changed,” says Zoe

Although the situation for women today has changed in Serbia and beyond, Zoe cannot be happy because the reality, as she says, is still fragile and there is no equality as long as women are in fear and there is great violence “Unfortunately, reality sends messages every day for women to be in the patriarchal system that controls us, in which the dominance and strength of men is clear. The reality is mostly reflected in statistics on violence against women, women’s murders, repeat hunting for abortion, a church that is mixed with women’s basic rights even though Serbia is a secular state. Women are the first to be hit when there are discretionary measures, and the first are those who leave work, they are dismissed, they suffer from sexual abuse, sexual harassment and violence.

 

Something that hurts Zoe is also violence against women. She thinks it is terrible that women have taken on the role of addressing issues such as violence against women, because according to her, men do violence, wars, murder, and rape. There is no reason for women to emancipate men, they should assume roles themselves, realize that the privilege of power needs to be deconstructed and self-organized to be aware of others who are constantly causing evil.

Zoe is also the winner of the “Jelena Šantić” prize in the category of individuals for their continued action that promotes peaceful activism, tolerance and nonviolence. She initiated the march of lesbians in March 2015, which gathered the different women and for the first time marched alone through the streets of Belgrade without incident, and she initiated the women’s club for March 8! Likewise, Zoe is co-founder of the Feminist Theater, and since 1999 works actively to make visible the feminist performative art. For 16 years she has held theater workshops in over 20 cities in Serbia, Ljubljana, Sarajevo, Skopje, Barcelona, Berlin, Budapest, Vienna etc; and has created the link between female artists & activists under the title “Women’s Movement/ Women’s Theater – Women’s Corps”.

 

Zoe is now preparing for the great festival to be held in February 2018 at the Magdalen Munich Festival, where will be the opening of the festival with her performance installation, Disocijacija

At the same time, she works at the Feminist Foundation Rekonstrukcija Ženski as a person responsible for public relations and the development of local philanthropy, which seeks to raise people’s awareness of the importance of money, responsibility for money and its distribution for the sake of a more equal report in society. Some of the activities are implemented by Feminist Foundation Rekonstrukcija Ženski!

This organization tries to support a person, family, or a certain situation where a person or a collective is found, raise money, but it also associates with some coffee shops and artists who support our actions. Joy of excitement is that the Foundation creates public spaces for exchange, association, solidarity actions, networking, but also for joy and excitement. At the moment when they have little room to enjoy in the state – they decide to abandon!

In the framework of feminist philanthropy, which is conducted by Rekonstrukcija Ženski fond, many women with different professions confess and express their thoughts on this topic. The Foundation strives to promote women and their life-giving and creative efforts and their thoughts when it comes to donations, solidarity, and visibility

Activist