Njena priča je veoma zanimljiva … čak i uspomene … kao i rođendanski pokloni u tinejdžerskom dobu. Shukrije Gashi, rođena u februaru 1960. godine u Prištini, bivša je politička zatvorenica, pravnik i pesnikinja. Ona 20 godina doprinosi izgradnji mira i vodi centar za upravljanje sukobima na Kosovu – Partners Kosova i učestvovala je tokom 400 slučajeva posredovanja.
Ono sto nosi iz svog detinjstva kao uspomene su razgovori sa majkom, ocem i bakom o povredi prava Albanaca i rodne nejednakosti.
Odrasla je u porodici sa nacionalnim i obrazovnom pozadinom i odgojena je sa čistim nacionalnim i obrazovnim osećanjima.
Shuki, pazi, nemoj razgovarati sa prijateljima o našim večernjim razgovorima, o kršenju prava Albanaca, jer će doći UDBA i uhapsiće zbog toga muškarce i dečake, možda i tebe … ne znam kćeri moja da li će doći taj dan kada će žene Albanke govoriti u skupštini albanski za jednak rad sa muškarcima?, priseća se reči koje joj je majka govorila.
Njena majka, koja je sa tri godina ostala bez oca, jer ga je ubila srpska žandarmerija, govorila bi Shuki kako je težak život bio za njenu porodicu, odnosno za žene. Nju (Hafiju – Shukinu majku) njeni stričevi nisu ni pitali za mišljenje kada je Ahmet (njen suprug) zatražio za nevestu, jer sto mu se dopala kada ju je video u selu, tada je imala 14-15 godina.
Ona (žena) je kao panj usred sobe, tako da onaj ko zaluta spotakne se o nju, i psuje je i kune, moja kćeri. Posebno mi devojke, ostale smo višestruko sirote; bilo je to teško vreme, nikad se ne vratilo“, govorila je majka Shuki o vremenu kada su joj ubili oca.
Kada je odrasla, dobila je poseban i značajan poklon, ali i zanimljiv za to vreme. Ahmet (njen otac) joj je predao kopiju ključa glavnog ulaza u kuću. „Shuki, sada si odrasla i više nema potrebe da te majka čeka – noću da ti otvara vrata kada se vraćaš kući. Ulazi i izlazi kad god to želiš. Ahmet je vaspitan, liberalan i duhovit čovek, rekle su prijateljice Shuki.
Baka, majka i otac su su inspirisali Shuki da se bori za veća prava žena. Njena baka je uživala veliko poverenje muškaraca, ne samo ukućana, već́ i seoskih starešina kada su se tražila rešenja zajednice zbog različitih neslaganja. Njena reč imala je veliku težinu u odajama poznatih ljudi, bila je tradicionalna posrednica i neko ko miri ljude. Često, kako se Shuki seća, slučajno je susretala muškarce velikih brkova, koji su tražili savet od njene bake.
Danas Shuki radi kao izvršni direktor Centra za upravljanje konfliktima. Jedinstvenost ovog programa je bila i ostaje, promena kulture razmišljanja žena i muškaraca, od konvencionalnog razmišljanja na kritički način razmišljanja i delovanja na rodnim i pitanjima jednakosti između muškaraca i žena. Ona se i danas puno bori kroz, kako kaže Shuki, „Rodna sočiva“ za postizanje rodne ravnopravnosti.
Ovaj centar je realizovao brojne inicijative, kao što su: program posredovanja i izrada prvog Projekt zakona za posredovanje Kosova. Ova inicijativa je razvila obuku za mlade posrednike, omogućujući pristup rešavanju različitih konteksta i sporova; Program za borbu protiv nasilne verske radikalizacije koje dovode do terorizma, projekat koji je kroz kritičko mišljenje tretirao teme radikalizacije učenika srednjih škola.
Shuki, aktivistkinja koja već́ decenijama promoviše medijaciju i ljudska prava, nada se da će jednakost i osnaživanje žena na Kosovu biti potpuna kada budemo imali jednakost na svim nivoima donošenja odluka, kada budemo imali žene na vodećim pozicijama kao što su premijer, predsednik, ministarka, posebno ministarka Ministarstva odbrane i Ministarstva spoljnih poslova, itd.
Kad god muškarci i žene reaguju na zaštitu rodne ravnopravnosti i ljudskih prava, za mene je praznik. Najviše razočarenje za mene ostaje status žena žrtava seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu (1998-1999), i nedostatak međunarodne pravde koja bi Miloševićev režim, uključujući i deo tog režima koji je još uvek aktivan u Beogradu, optužila i osudila za genocid na Kosovu i Bosni „, kaže ona.
Shuki je takođe bila članica Upravnog odbora Kosovske ženske mreže, zamenik komesara Komisije o pravnoj pomoći na Kosovu i članica Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima.