Njen rad se može opisati jednom rečju: autentičan. Svaki projekat u koji je ona bila uključena, morao je da se uradi kako treba! Želi da njene slike predstavljaju istinu ljudima, da im omoguće da pronađu prostor daleko od očekivanja društva, daleko od bilo kakvih standarda ili idealizma. Kada ljudi stoje pred njenom kamerom, ona želi da se osećaju mirno i da joj veruju. Ona nastoji da im obezbedi prostor u kome će biti oni koji jesu.
Elona je počela da se bori za ženska prava zato što je osećala stalni pritisak na žene da se prilagode standardima (često nerealno) i da se ponašaju na način na koji to društvo od njih očekuje. Ovo se posebno odnosi na određene “smernice” prema muškarcima, gde se oni ponašaju na način koji im odgovara. Zašto se žene moraju prilagoditi idealima koje im nameću muškarci? Često se susreće sa ljudima (čak i u svom društvu) koji ne razumeju zašto se žene novog doba „žale“. Njen odgovor je da se žene ne bore za luksuz ili ekstravaganciju, već́ jednostavno za osnovna ljudska prava. Pravo muškaraca je zagarantovano, ali kada žene traže svoja prava, onda to ostavlja utisak da one traže nešto nerealno.
Njen omiljeni projekat je „Redefinisanje lepote“ koji je realizovan u Prištini (decembra 2016. godine). Cilj projekta bio je da pomogne ljudima da vide sebe onakve kakve jesu, daleko od savršenstva i idealizma. U ovom stvarnom projektu ona je slikala ljude koji su imali akne na svojim licima, sa jedinom željom da im pomognu da se osećaju drugačije u sebi, ali i za druge ljude koji gledaju te slike, da im pomognu da se osećaju bolje i da prevaziđu komplekse. Projekat je bio poseban jer je od svojih učesnika zahtevalo da izađu iz zone udobnosti. Projekat je imao veliki uticaj. Ljudi iz celog sveta pisali su poruke u kojima navode da su osnaženi i ohrabreni da izađu napolje bez ikakve šminke.
Sigurno je da su današnje žene daleko nezavisnije od naših baka, posebno u Prištini, ali ne zaboravimo da je Priština samo mali deo Kosova i da su žene u drugim delovima još uvek potlačene i uznemiravane. Stari ideali su duboko ukorenjeni u našim mentalnim strukturama, razdvajanje tih struktura nije nešto što se može promeniti preko noći. To je prilično spor proces i potrebno je vreme da to postane „pravilo“ na Kosovu i da se vidi ravnopravnost žena i muškaraca. Ipak, to je put koji moramo zajedno da prođemo. To je cilj za koji treba zajedno da se borimo, posebno mi kao žene koje smo najviše „privilegovane“ (u kontekstu nezavisnosti i jednakosti), i moramo iskoristiti sve te privilegije koje nas čine više vezanim za različite društvene mreže u kako bi pomogli da se uvede ova promena u društvu.
Elona smatra da će se osnaživanje žena desiti samo na osnovu obrazovanja, jer je to ključ za ličnu nezavisnost. Prvo, potreban je pristup obrazovanju, jer će škole pružiti mogućnosti za zapošljavanje, nezavisnost i druge mogućnosti da one daju svoj doprinos društvu. Obrazovanje je ključni element, a celi sistem mora da se promeni, kako bi se dale jednake mogućnosti za oba pola. Stoga, moramo preispitati podjele boja, igračaka, poput svemirskih brodova za dečake, što implicira da je nebo granica, za razliku od lutaka koje postavljaju nerealne standarde lepote. Obrazovanje treba početi kod kuće gde su porodice te koje treba da ohrabre devojke da rade velike stvari. Porodica ne bi trebala da ograničava ćerke, već́ da ih podržava na bilo koji mogući način. Osnaživanje žene znači osnaživanje muškaraca, porodice i budućih generacija. Čak i muškarci pate pod patrijarhalnim sistemom porodice, jer moraju da ćute i da se ponašaju kao pravi muškarci, jer su pod stalnim pritiskom da se vrate kuci i obezbeđuju sredstva za celu porodicu i da svo vreme budu jaki.
Projekti na kojima je Elena radila ako koji su imali veliki uticaj na društvo su:
- Zajednički rad sa mladim ljudima kada je osmislila projekte za pomoć́ izbeglicama koje traže azil u našem gradu da se sretnu sa drugim mladima iz našeg grada.
- Foto-projekat „Redefinisanje lepote“ – koji je pomogao ljudima širom sveta da prihvate sebe onakvim kakvim jesu, sa takozvanim nesavršenstvima.
U septembru ide na studije političkih nauka. Trenutno razvija fotografski projekat.
Ovo su imena ljudi na slikama:
Adelina Tershani: Postavili ste standarde lepote, ja ih razbijam! Prihvatam sebe onakvu kakva jesam.
Medina Mehmeti: Nije lako biti hrabar i izaći van otkriven. Hrabro je izaći i suočiti se sa svim tim pogledima I povremeno sa grubim komentarima. Nakon nekog vremena prestanete da obraćate pažnju na to. Jednostavno prihvatite sebe i kada izađete vani I hodate bez stida. Tada ste mirni i ni jedan pogled niti komentar vredi vise od slobode koju osećate. To je najbolji osećaj ikada!
Oketa Basha: Nekoliko godina sam se stidela svoje kože. Nosila sam šiške da pokrijem akne na čelu. Kada sam odrasla, počela sam da skrivam lice šminkom. Često sam plakala, želeći bolju kožu. Mrzela sam način na koji izgledam godinama, ali ne danas! Neću dozvoliti da me par akni spreče da volim sebe, neću dozvoliti da me grubi komentari i mišljenja drugih uznemiravaju! Ja sam lepa! U suštini, svi smo prelepi, samo trebamo otvoriti svoja srca i umove.