Adelina Berisha je poslednje dete porodice Berisha iz Prištine, Kosova. Njeno detinjstvo, kao i većini dece iz generacije osamdesetih, može se računati kao bilo šta osim detinjstva! Ona pripada generaciji čiji je prvi kontakt sa javnošću naišao na nepravdu i diskriminaciju! Ona pripada generaciji kojoj je zabranjen ulazak u školu prvog dana škole 1. septembra 1991. godine. Ne može nikako drugačije da se opiše nego ugnjetavanje i kršenje suštinskih prava na obrazovanje nad decom od strane političkog sistema tog vremena.
” Naravno, mi smo bili samo deca, ali prolazili smo hodnicima škole, da dođemo do odeljenja koje je tada bilo odvojeno samo za srpske učenike, što nam je predstavljalo oblik pobune, zauzimanja školskog prostora koji je pripadao svima nama, a to nažalost nije bilo tako ”, – detaljno opisuje Adelina period njene osnovne škole.
Adelina, koja je danas ima 32 godine, tada je svoju kreativnost izražavala crtanjem crvenih i crnih zastava, slušanjem poezije, pripovedanjem i pisanjem eseja sa punom dozom nacionalizma i patriotizma. Iako veoma mlada, bez da je čak shvatila šta je protest, sa ostalim drugarima njenog uzrasta odlazila je da demonstrira sa ostalim demonstrantima. Međutim, uprkos tome, ova generacija protestanata se uvek bavila dobrovoljnim radom kao što je održavanje škole i čišćenje.
Nakon rata na Kosovu 1998/1999, Adelina je počela da se edukuje kao bi postala aktivan građanin. Godine 2001., kada joj je bilo 16 godina, ona je izabrana od strane Stejt departmenta, u okviru SOROS podrške, da pohađa školu u periodu od jednog meseca za debatu i vođstvo. Od tada je počela da se bavi aktivizmom, prvobitno kao osnivač i član debatne grupe medicinske srednje škole u kojoj je bila učenik.
Danas, Adelina je jedna od najglasnijih aktivista za ženska prava. Uvek je bila protiv razlike i nepravde. Kao dete, imala je sreću da odrasta u porodici zajedno sa svojom braćom i sestrama, sa tri sestre i jednim bratom, bez razlika i preferiranja. Nije mislila da postoje određene uloge za muškarce ili žene, jer na to nije naišla kod svoje majke i oca. Ipak, priča je bila drugačija u školskoj sredini.
Devojčicama, na primer, nije bilo dozvoljeno da reaguju ili se bune jer su “trebalo da se ponašaju”, devojčice su smatrane bludnicama kad god su započele ljubavnu aferu i završile da započnu novu vezu, dok su dečaci bili “IN” i smatrani su šarmantnim ako bi imali više od jedne ljubavne afere. Štaviše, određena frizura učinila bi devojke predmetom ukora! Na primer, ako bi devojke odlučile se ošišaju na kratko, nastavnici bi ih ukorili, smatrajući takvu frizuru nečim nepodnošljivom!
Kada je napunila 22 godine, Adelina je počela da radi kao pomoćnik istraživača u Ženskoj mreži na Kosovu. Njen prvi projekat bio je usmeren na povezivanje rodno zasnovanog nasilja i reproduktivnog zdravlja, što joj je i dalje najposebniji projekat. Na tom projektu je shvatila koliko je žena i devojčica pritisnuto i kako za najintimnije stvari, kao što su zdravlje i reproduktivna prava, žene i devojčice treba da traže odobrenje svoje porodice. Ili još gore, one ulaze u ustanove za reproduktivno zdravlje tiho i tajno kao neko ko čini neko krivično delo. “Vredno je spomenuti da je ovo prvo istraživanje takve vrste ikada sprovedeno na Kosovu, i mislim da je uvođenje takve debate u javnost takođe bila posebna karakteristika ovog projekta “.
Adelina je u proteklih sedam godina angažovana u Kosovskoj ženskoj mreži, mreži od 106 organizacija koje se zalažu za ženska prava.
Adelina je zajedno sa MŽK objavila istraživanje o nasilju u porodici i seksualnom uznemiravanju (prvo istraživanje na Kosovu ove vrste), koje je imalo značajan uticaj na kosovsko društvo. Istraživanje “Sigurnost počinje kod kuće”, sprovedeno 2008. godine, imalo je posebnu ulogu u izradi zakona o zaštiti od nasilja u porodici, jer je ishod ovog istraživanja bio i osnova za inicijativu u procesu izrade ovog zakona. Takođe, u 2015. godini sprovedeno je istraživanje “Dosta izgovora” i njegove preporuke su ozbiljno uzete u toku izrade Nacionalne strategije protiv nasilja u porodici za period 2016-2020.
“Mreža za mene je više od svakodnevnog angažmana, to je ono što sam ja danas, ono što predstavljam, za šta se borim i što sam do sada govorila. Mreža mi pruža okruženje u kojem se osećam samopouzdano, prijatno i podržano dok dajem svoj doprinos društvu “, kaže Adelina.
Adelina, koja veruje u trijumf dobra i da kroz solidarnost i veru možemo da dođemo do dobra, kaže da nam treba velika hrabrost da se borimo protiv patrijarhalnog mentaliteta koji danas vlada u našem društvu, ali to ne može da se desi ako skoro svake godine imamo najmanje dva ubistva žena i devojaka, a naše društvo još nije zgroženo ovom pojavom.
Ona kaže da treba da imamo hrabrosti da promenimo rodne uloge i podjednako podelimo angažovanje i donošenje odluka žena i muškaraca u svim sferama društva. Ona veruje da svi treba da shvate da su radost, krik, tuga, pobuna, blagost, dobrota emocije i reakcije koje ne poznaju pol. Takođe, moramo razumeti da biološke razlike ne treba da određuju našu posvećenost društvu.
“Neću da prihvatim stvari koje ne mogu da promenim. Menjam stvari koje ne mogu da prihvatim” – to je izreka Angele Davis, koja karakteriše Adelinin buntovni i aktivistički duh.